Proučavajući djecu Jean Piaget je ponudio teoriju kognitivnog razvoja od rođenja do odrasle dobi. Teorija pretpostavlja postojanje četiri faze razvoja (Vasta, Haith i Miller, 2005). Druga faza razvoja, koja traje od druge do šeste godine života, naziva se predoperacijska faza. Glavna odrednica tog razdoblja je razvoj sposobnosti upotrebe neke stvari kao simbola za predodžbu o nečem drugom, odnosno, razvoj simboličke funkcije (Vasta, Haith i Miller, 2005). Piaget je za djetetovu smanjenu sposobnost poimanja psihičkog iskustva i položaja drugih koristio termin egocentrizam (Oates i Grayson, 2004).Pokazano je da iako predoperacijska djeca nesumnjivo s vremenom postaju kompetentnija u shvaćanju tuđih položaja i uloga, onanisu u potpunosti egocentrična (Gardner, Kornhaber i Wake, 1999).Predoperacijsko dijete započinje postepeno razvijati spoznaju da kvalitativna priroda, odnosno bit predmeta, ostaje ista bez obzira na promjene u njezinoj pojavnosti (Elkind, 1967). Ipak, prema Piagetu dijete još nije sposobno shvatiti pojam konzervacije tj. da se kvanititativna forma predmeta ne mijenja promjenom u površnoj formi tog objekta (Bjorklund, 2012). Dvije glavne značajke prema kojima se predoperacijsko mišljenje razlikuje od kasnijih stupnjeva su pretpojmovi i transduktivno rasuđivanje tj. tendencija djeteta da zaključuje s pojedinačnog na pojedinačno bez razmatranja općih načela koja se nalaze u podlozi (Buggle, 2002).Piaget je proučavao i moralni razvoj djece te je ustvrdio da u prve dvije faze moralnog razvoja, koje se poklapaju s predoperacijskim razdobljem, djeca vjeruju u bezuvjetnu pravdu i objektivnu odgovornost (Vasta, Haith i Miller, 2005). Iako su Piagetova istraživanja kritizirana zbog podcjenjivanja dječjih sposobnosti, pokazano je da djeca u predškolskom razdoblju zaista razmišljaju intuitivnije, egocentričnije i manje logično u odnosu na stariju djecu.