Suvremeni ratni sukobi su obilježeni velikom razornom moći koju uvelike duguju napretku biotehnologije. Znanstveni i tehnološki napredak su čovjeku u ruke stavili moć koja ima dalekosežne i potencijalno razorne posljedice za život u svim njegovim oblicima. Osim težnje k totalnom napadu na neprijateljsko društvo, glavni atribut suvremenih ratnih sukoba je i asimetričnost odnosa snaga. Više se ne može govoriti o ratu kao sukobu suverenih država. Nedržavne organizacije i pojedinci su postali važni akteri u ratovima kao aktivni činitelji, promatrači i žrtve. Posredstvom medija se ljude o ratnim zbivanjima izvještava u realnom vremenu što onemogućava kritički odmak i refleksiju. Kako u tako izmijenjenim ratnim okolnostima pristupiti moralnoj prosudbi ratnih zbivanja? Je li tradicionalni moralni okvir primjenjiv? Kako bioetika, kao disciplina nastala zbog znanstvenih i tehnoloških napredaka u 20. stoljeću, pridonosi rješavanju problema koji se zbog tih napredaka javljaju u ratnim sukobima? Tematizirajući pojmove koji karakteriziraju suvremene ratne okolnosti i bioetičke probleme koji se u takvim okolnostima javljaju, ovaj rad dolazi do zaključka da je u ratnim okolnostima misija bioetike znanje o tome kako koristiti biološko znanje u skladu s općim ljudskim vrijednostima izražena jasnije nego u razdobljima mira. Rat je fenomen koji razotkriva krhkost života i realnost smrti, te kao takav predstavlja poseban izazov bioetici. Bioetika na taj izazov treba odgovoriti promjenom načina na koji djeluje i stavljanjem većeg naglaska na širenje bioetičke svijesti.