Socijalno – emocionalno učenje jest proces u kojem pojedinac unapređuje svoje socijalne i emocionalne kompetencije, a važnost razvoja ovih kompetencija očituje se u tome što su one izuzetno važne pojedincu za osobni, socijalni i akademski rast. Socijalne i emocionalne kompetencije pod utjecajem su brojnih faktora, ali najznačajniji utjecaj kod djece i mladih ima obitelj i škola. Djeca u interakciji s roditeljima ili školskim djelatnicima uče što je adekvatno i prihvatljivo ponašanje i kako se nositi s emocijama te promatranjem usvajaju obrasce reguliranja emocija kod odraslih pri susretu s neugodnim vanjskim čimbenikom. Uvođenje socijalno – emocionalnog učenja u škole nije tako jednostavno pa postoje brojni programi koji pružaju okvir prema kojem se učenje socijalnih i emocionalnih kompetencija može prilagoditi nastavnom sadržaju i svim dobnim skupinama. U ovom radu opisana su tri takva programa: RULER, PATHS i MindUP. Važno je istaknuti i mentalno zdravlje djece i mladih. Mentalno zdravlje ne odnosi se samo na odsustvo bolesti, nego i na blagostanje pojedinca u kojem on prihvaća svoj potencijal i adekvatno se suočava sa životnim nelagodama. Mentalno zdravlje izuzetno je bitno za svakog pojedinca jer je neodvojivo od općeg zdravlja pojedinca i njegovog optimalnog funkcioniranja. Uz siromaštvo, zlostavljanje i nasilje, rizični čimbenici za razvoj poteškoća mentalnog zdravlja povezani su s neprikladnom komunikacijom s drugima (npr. svađanje s obitelji, prijateljima i vrijeđanje). Budući da su ljudi svakodnevno u interakciji s drugima, iznimno je bitno razvijati socijalne i emocionalne vještine kako bi što uspješnije reagirali na svakodnevne situacije.