Tema ovog diplomskog rada jesu komedije Mire Gavrana od 2000. godine. Cilj je rada otkriti uz pomoć kojih tehnika karakterizacije, lokaliziranja te prezentiranja vremena Gavran kreira svoje komedije. Navedene tehnike proučavat će se u sljedećim trima Gavranovim komedijama: Hotel Babilon iz 2002. godine, Papučari iz 2007. godine te Sladoled iz 2014. godine. Analiza navedenih tehnika provest će se koristeći se tekstom Drama. Teorija i analiza Manfreda Pfistera. Prvo će biti riječi o životu i djelu Mire Gavrana, zatim o njegovom književnom stvaralaštvu, s naglaskom na njegov komediografski rad. Slijedi poglavlje o komediji kao zapostavljenom žanru te detaljnije o komediji dramskog autora Mire Gavrana. Nakon što su se analizirale tehnike korištene u karakterizaciji Gavranovih dramskih likova, tehnike korištene u lokaliziranju prostora te tehnike korištene u prezentiranju vremena radnje u trima navedenim komedijama, dolazi se do zaključka kako se Gavran u svojim dramskim tekstovima, a posebno u komedijama, služi različitim tehnikama, a koje svaka na svoj način obogaćuju dramski tekst. Analiza potvrđuje pripadnost Hotela Babilon, Papučara i Sladoleda komediji situacije te Hotela Babilon i Papučara ujedno i komediji karaktera. Rezultati analize također pokazuju razliku u karakterizaciji muških i ženskih likova, gdje Gavran veću pozornost pridaje ženskim likovima. Primjećuje se razlika u prezentiranju vremena radnje te u lokaliziranju prostora u komediji Hotel Babilon, u kojoj Gavran koristi samo verbalne tehnike. Daje se i usporedba rezultata analize s tezom spomenutom na početku rada o tome da su likovi komedije često koncipirani statički, što nije slučaj u svim komedijama Mire Gavrana.