Rad je posvećen analizi najuspješnijih drama Josipa Kulundžića pod nazivima Ponoć (1921.) i Škorpion (1926.), točnije, analizi elemenata ekspresionističke poetike u njima. Početna poglavlja govore o ekspresionizmu kakav je nastao u Njemačkoj i zemljama njemačkog govornog područja, na temelju kojih preteča, ideja i umjetničkih pravaca je nastao, kako se širio Europom i svijetom te se nabrajaju njegova obilježja. Osim toga govori se o hrvatskoj inačici ekspresionizma te o časopisima koji su bili ključni za širenje ekspresionističke ideje i poetike u zemlji. Navode se vremenske odrednice trajanja ekspresionizma u Hrvatskoj te njegove poetičke karakteristike u umjetnosti, a posebice u drami. Spominje se i povijesno važno razdoblje intendanture Julija Benešića u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu te važnost njegova djelovanja za dramsko stvaralaštvo autora o kojemu je riječ u sljedećem poglavlju. Navode se podaci o životu i profesionalnoj karijeri Josipa Kulundžića, faze njegova ekspresionističkoga stvaralaštva i teorijske postavke po kojima je također bio značajan za hrvatsku dramaturšku misao. Analiziraju se drame Ponoć i Škorpion na svim razinama tih dramskih tekstova: na razini ideje, tematsko-motivskog sklopa, strukture i kompozicije teksta, govori se o vremenskim i prostornim odrednicama u dramama, ekspresionističkim dramskim postupcima primijenjenim u njima, o grotesci kao žanru te koncepciji i karakterizaciji likova tipičnih za ekspresionizam. Osim izdvojenih ekspresionističkih obilježja opisuju se i elementi tekstova koji pripadaju poetikama realizma i naturalizma koji se u njima isprepliću s onim ekspresionističkim. Naposljetku se daje sinteza analize i interpretacije djela te ekspresionističkih obilježja u njima.