Predmetom je proučavanja ovoga rada plakat kao komunikacijski i promidžbeni medij osječkoga javnog prostora. Kako bi se shvatile komunikacijska i promidžbena uloga plakata, za početak se pozornost usmjerava definiranju samoga pojma, a potom i njegovu povijesnom razvoju jer promidžbenu ulogu dobiva tek s razvojem potrošačkoga društva. U okviru funkcionalnostilske kontekstualizacije, s obzirom na primarnu društvenu funkciju, plakat pripada reklamnome stilu, no kako je to hibridni stil, plakat može imati i značajke drugih funkcionalnih stilova, od kojih je najzastupljeniji književnoumjetnički stil. Predmetni korpus rada čine osječki plakati. Analizom se grafostilističke, motivsko-tematske i subjektne razine konkretnih primjera istražuju sredstva kojima se plakat služi kako bi ostvario svoju namjeru (privlačenje pozornosti), odnosno ciljeve (zadiranje u emocionalnu sferu i poticanje na djelovanje) te pomoću kojih verbalni kod postaje jezikom promidžbe. Na kraju se rada zaključuje o funkciji plakata uopće na temelju njegove funkcije u osječkom javnom prostoru.