Svrha je rada prikazati povijesne značajke hrvatske dječje književnosti i razvoj dječjih slikovnica te praćenjem suvremenih obilježja prikazati položaj dječjih interaktivnih knjiga na hrvatskome tržištu, kao i pojasniti njihovu važnost u ranoj fazi djetetova života. Interaktivna knjiga dijete asocira na igru i time posebno motivira na sudjelovanje u razvijanju psihofizičkih sposobnosti i ostavlja pozitivan utisak na vrijeme provedeno uz knjigu. Tradicionalno shvaćanje onoga što je interaktivna dječja knjiga ukazuje na zahtjeve da čitatelj izvršava određenu radnju, a čitanje takvog oblika knjige nije moguće bez održavanja interakcije, koja može biti zastupljena u različitim razinama, ovisno o namjeni knjige za određene karakteristike i potrebe djeteta. Suvremeno shvaćanje dječjih interaktivnih knjiga uključuje i one s komponentama novih tehnologija, koje proširuju mogućnosti provedbe interakcija. Iako na hrvatskome tržištu postoje brojni ilustratori i autori dječjih knjiga, strani autori i nakladnici koji imaju značajnije materijalne pogodnosti zauzimaju veliki dio hrvatskog tržišta. U samim počecima dječje slikovnice smatralo se isključivo kao predmet zabavljanja djeteta, odnosno igru što ih udaljuje od dječje književnosti, te za njih nije bilo termina sve dok ga Filipović 1869. godine nije naveo u svome dvojezičnom dječjem rječniku kao slikovnjak. Dječje slikovnice mogu se kategorizirati na različite načine, primjerice prema djetetovom uzrastu, koje zadovoljavaju različite potrebe i intelektualne mogućnosti, dok ih pojedini autori raščlanjuju i prema njihovim funkcijama te obliku. Funkcije slikovnica mogu biti razne, ali sve se temelje na unaprjeđenju djetetova ranog razvoja.