Kreativnost se može opisati i definirati na različite načine. Kreativnost je, prema Ragsdale and Saylor (2009) naš ulazak u druge svjetove. Jednom kada se otvore vrata kreativnosti, ne znamo gdje ćemo se pronaći u idućem trenutku. Učenje i kreativnost su neodvojivi pojmovi pa tako učenje koje potiče kreativnost stavlja učenika u aktivnu ulogu te on prestaje biti pasivnim stjecateljem znanja i informacija. U teorijskom dijelu ovoga rada razmatra se o promjenama u odgojno-obrazovanom procesu te se definiraju i navode različiti teorijski pristupi kreativnosti. Kreativno poučavanje je umjetnost, stoga ne postoji siguran recept ili rutina kojim bi se nastavnika moglo podučiti da bude kreativan, ali isto tako i učenika. Stoga, cilj ovoga rada bio je analizirati i interpretirati izazove poticanja kreativnosti učenika s kojima se nastavnici susreću u svojoj svakodnevnoj nastavnoj praksi. Istraživanje je ostvareno metodom fokus grupa, u kojima je sudjelovalo ukupno 14 nastavnika osnovnih i srednjih škola. Induktivnom tematskom analizom sadržaja dobivene su četiri tematske cjeline koje opisuju najčešće izazove nastavnika, a odnose se na razumijevanje fenomena kreativnosti i njezine uloge te mjesta u odgojno-obrazovnom procesu, kreativnost i kompetencije nastavnika, osobnost i sposobnosti učenika te obiteljske i vršnjačke odnose. Unutar tih tematskih cjelina navedeni su i pojedinačni čimbenici koje nastavnici percipiraju kao rizičnima ili zaštitnima u procesu razvijanja kreativnosti učenika, ovisno o njihovoj kvaliteti. Na kraju rada dane su pedagoške implikacije provedenoga istraživanja, kojima su dane smjernice za unapređivanje kompetencija nastavnika te za pružanje sustavne podrške u suočavanju sa spomenutim izazovima, na dobrobit svih sudionika odgojno-obrazovnog procesa.