Sport je bio i ostao jedna od najvažnijih kulturoloških odrednica društava i kultura. Postojao je od početaka civilizacija u obliku natjecanja snage i izdržljivosti, a veliku je važnost dobio u antičkim civilizacijama. Najpoznatiji su primjer Olimpijske igre koje su se organizirale u antičkoj Grčkoj i njihova je prisutnost vidljiva i danas. Padom Rimskog Carstva dolazi do dekadencije sporta i njegovih vrijednosti, a srednji vijek obilježavaju slaba sportska natjecanja. Dolaskom humanizma i renesanse sport ponovno dobiva na svojoj važnosti. To su prvi primijetili svjetski poznati pedagozi, poput Komenskog i Lockea, koji su se zalagali za pozitivne strane sporta u odgoju mladeži. Jedna od tih pozitivnih strana sporta vidljiva je u socijalizaciji koja se događa tijekom treniranja i natjecanja kao i u mnogim sportskim komunikacijskim aktivnostima. Socijalizacija u sportu je osobito vidljiva među njezinim izravnim sudionicima, u ovom slučaju su to mladi sportaši, kao i među ostalim dionicima koji imaju doticaja s mladim sportašima kao što su njihovi roditelji i treneri. Kako bi socijalizacija u sportu bila uspješna, važna je motivacija koja treba podupirati dijete da ustraje u sportu i svom naumu ne bi li stekao pozitivne tjelesne i psihofizičke vrline i vještine. Cilj istraživanja u ovom radu je provjeriti i analizirati utjecaj socijalizacije putem timskih sportova kod djece osnovnoškolske dobi prema suigračima, prijateljima, roditeljima i trenerima. U istraživanju je sudjelovao 121 učenik osnovne škole. Istraživanje je provedeno postupkom anketiranja, a rezultati su analizirani pomoću programa za obradu statistike, a dobiveni rezultati su prikazani i raspravljeni.