U ovome radu opisan je razvoj Osijeka u razdoblju njegove kulturne i industrijske modernizacije od druge polovice 19. stoljeća do sredine 20. stoljeća. Početak razvoja modernog Osijeka seže još u početak 18. stoljeća, dovršetkom izgradnje osječke utvrde (1721.) poznatije pod jednostavnim nazivom „Tvrđa“. Ubrzo se u okolici Tvrđe razvijaju tri zasebna naselja, danas poznata kao četvrti: Donji grad, Gornji grad i nešto kasnije Novi grad. Ta naselja (uključujući i Tvrđu) se razvijaju kao zasebne cjeline nastanjene s domaćim, ali i u velikom broju i stranim stanovništvom sve do 1809. godine, kada uz velike napore i početno nepovjerenje stanovnika tih četvrti, Osijek napokon postaje Slobodni kraljevski grad Osijek. U nadolazećem razdoblju nenaseljeni prostori između četvrti postepeno se dopunjuju novim kućama i stanovnicima, a naročito od sredine 19. stoljeća grad Osijek postupno dobiva i svoj kulturni karakter u obliku kazališta, županijske zgrade; početkom 20. stoljeća „katedrale“ svetog Petra i Pavla ali i „secesijskog niza“ smještenog na današnjoj Europskoj aveniji koja povezuje središte grada sa njegovom starom jezgrom Tvrđom te mnogih drugih. No izuzev zgrada, Osijek oslikavaju i prekrasni parkovi kao Gradski vrt (danas ne postoji) te Zimska luka, koja svoj konačni oblik također dobiva početkom 20. stoljeća. Ovaj rad će se zaustaviti na koncu moderne, gdje osim stambene i kulturne, Osijek poprima i industrijsku notu i konačno lice modernog europskog grada. U ovom radu će se spominjati i arhitekti čiji rad i napori su zaslužni za tu sliku te ujedno i sam planirani i provedeni razvoj grada kroz navedena razdoblja.