Njemački filozof Martin Heidegger i francuski književnik Albert Camus obilježili su 20. stoljeće svojim glavnim djelima Bitak i vrijeme i Stranac koja se ističu postavljanjem pitanja o bitku i filozofijom apsurda. Međutim, Heidegger i Camus svojim daljnjim djelovanjem proširuju pitanje bitka i filozofiju apsurda te se za njihovo cjelovito razumijevanje bitnim pokazuju autorova kasnija djela posebice Heideggerov djelo Šumski putevi i Camusov Mit o Sizifu. U radu se najprije pokazuje Heideggerovo jasno i eksplicitno postavljanje pitanja o bitku i njegovo stremljenje prema odgovoru s jasno naznačenim putem istraživanja te promjena njegovog pristupa koja luči transformacijom pitanja o bitku i lišenosti njegovog stremljenja prema odgovoru u vidu jednog približavanja bitku kao njegovom susjedu. Nadalje, Camusov se apsurd najprije pokazuje kao zaključak o besmislenosti svijeta, a zatim kao razlog za čovjekov revolt i uspostavljanje svojnosti te nadilaženje istog. Početno postavljanje problema u njihovim glavnim djelima rezultira nedostatatkom odgovora na pitanje o bitku kao i nedostatkom smisla što obilježava i razvoj njihove misli uslijed čega Heidegger i Camus svojevrsnim iskušavanjem pitanja o bitku i apsurda odgovaraju načinom. Nadalje, nedostatak odgovora kao rezultat Heideggerovih i Camusovih napora interpretiram kao tragično odnosno kao deficijentu poziciju čovjeka spram pitanja o bitku i smislu života i svijeta koju potom pokazujem preduvjetom za autentično u vidu Heideggerovog i Camusovog odgovaranja načinom kroz njihovo poimanje bitka kao poziva i apsurda kao razloga. Navedenim se pokazuje afirmacija pitanja o bitku i smislu kao i afirmacija čovjekove pozicije spram njih te mogućnost rješenja u prihvaćanju istog i odgovaranju načinom koji kulminira u autentičnom i svojim se odgovorima vraća čovjekovoj egzistenciji.