Subjektivna dobrobit je pojam koji se odnosi na procjene osobe o zadovoljstvu vlastitim funkcioniranjem i postignućima. Neke od sastavnica subjektivne dobrobiti su ugodan i neugodan afekt te kognitivne evaluacije osobe o zadovoljstvu vlastitim životom u cjelini, ali i zadovoljstvu individualnim komponentama života. Osim toga, postoje i objektivni pokazatelji dobrobiti, kao što su liječnički nalazi o zdravlju osobe. Jedan od fenomena koji se još od vremena antičke Grčke dovodi u vezu s dobrobiti jest smisao za humor, odnosno razina u kojoj osoba stvara i koristi šaljive sadržaje te uživa u njima. Humor je višeaspektan konstrukt te mnogi autori ukazuju na postojanje različitih stilova humora, kao što su afilijativni, samopomažući, agresivni i samoporažavajući humor. Cilj ovog rada bio je definirati konstrukte humora i subjektivne dobrobiti te predstaviti rezultate istraživanja koja su ispitivala povezanost između ovih dvaju konstrukata i njihovih sastavnica. Predstavljena istraživanja ukazala su na generalno postojanje pozitivne povezanosti između korištenja afilijativnog i samopomažućeg humora te psihološke i emocionalne dobrobiti osobe, dok se upotreba stilova kao što su agresivni i samoporažavajući humor često dovodi u vezu sa štetnim posljedicama za dobrobit i zdravlje osobe koja ih koristi, ali i za dobrobit drugih. Navedene spoznaje moguće je primijeniti u medicini i različitim granama psihologije, kao što su psihoterapija, školska psihologija i organizacijska psihologija.