Edmund Husserl filozofiju je poglavito obilježio svojom razradom i postavljanjem pojma fenomenologije. Kako bi čovjekov stav o evidentnosti zbilje svijeta izmjestio iz naivnog prihvaćanja danosti svijeta služi se fenomenološkom redukcijom. Postavljanjem redukcije kao nužne vrši obrat svijeta i svijesti te čovjeka postavlja kao subjekta mišljenog kao svijest. Pojam svijesti određuje kao doživljajno tvorenu struju svijesti. Nastavljajući na to svijest, mišljena kao čista svijest, za Husserla preuzima primarnost i neovisnost spram svijeta. Vršeći takav obrat, Husserl dolazi do problema Drugih. Problem Drugih važno je razmotriti iz spoznajne perspektive, ali i iz perspektive doživljaja i su-bića subjekta. Husserl redukcijom postavlja svijet kao transcendentalan i ovisan o čistoj svijesti, no upravo time dolazi do pitanja mogućnosti Drugih te pitanja odnosa subjekta i Drugog. Kako bi odgovorio na to pitanje, pojam intersubjektivnosti postavlja kao ključan za svoju filozofiju i postavljanje svijeta. Husserl će pojmom svijesti predstaviti Druge, na način Drugih umskih bića koja su pripadnici čovječanstva. Druge, budući da su umska bića, razumjet će kao svjesne subjekte te stoga nužno i kao ja-subjekte. Putem monadološke prirode ja-subjektnosti svijet određuje kao intersubjektivan. Svijet više ne poima isključivo transcendentalno, već intersubjektivno, što otvara mogućnost Drugih u svijetu. Razrješenjem pitanja mogućnosti Drugih slijedi i pitanje mogućnosti subjektova uvida u Drugog, odnosno u doživljaj Drugog. Subjekt aprezentacijom Drugog najprije zahvaća fizičko Drugog i time ga prepoznaje kao biće nalik sebi. Prepoznavanjem Drugog kao bića nalik sebi subjekt navezuje i ono psihičko jer je sam čovjek nužno psihofizičko jedinstvo. Husserl postavlja mogućnost uvida u doživljaj Drugog analogijom subjekta na Drugog. Uz navedene zaključke pitanje intersubjektivnosti ostaje otvoreno i razmatrano u daljnjim nastavljanjima Husserlove filozofije.