U ovom radu opisuje se osmanski pohod na Habsburšku Monarhiju 1683. godine. Kara Mustafa, veliki vezir osmanskog sultana Mehmeda IV., bio je jedan od glavnih aktera pokretanja novog pohoda na Beč 1683. godine. Mobilizacija i priprema osmanske vojske trajala je cijelu 1862. godinu i početkom 1683. godine. Osmanska se vojska zaputila iz Istanbula u Edirne, a iz Edirnea u Beograd. Sultan napušta vojsku u Beogradu i zapovjedništvo predaje velikom veziru Kara Mustafi. Tijekom pohoda na Habsburšku Monarhiju, Kara Mustafa svojim generalima predstavlja plan napada na Beča, koji oni prihvaćaju. Karlo Lorenski, zapovjednik habsburške vojske, odlučio se ne sukobiti direktno s Osmanlijama, već čekati pomoć drugih njemačkih državica i poljskoga kralja Jana III. Sobjeskog. Osmanska opsada Beča trajala je dva mjeseca. Osmanlije nisu koristili napredno topništvo da bi srušili zidine Beča, već su svoje napade na zidine ostvarivali minama. Kopali su tunele ispod zidina i u njih postavljali mine; te mine bi eksplodirale i sa sobom odnijele dio obrambenih fortifikacija Beča, nakon čega bi uslijedio osmanski napad. Osmanlije su koncentrirali svoj napad na najslabija mjesta u zidinama Beča, a to su bastioni Burg i Löbel i revelin Burg. Pomoć braniteljima grada Beča stigla je 12. rujna. Sastojala se od vojska Habsburške Monarhije, Poljske, Bavarske, Saksonije, Frankonije i drugih njemačkih državica. Vrhovno zapovjedništvo vojske prepušteno je poljskom kralju Janu III. Sobjeskom. Bitka je započela u 5 sati ujutro i trajala do kasnog popodneva. Kršćanska je vojska bila u prednosti, a prevagu je odnio juriš Jana III. Sobjeskog i njegovih husara. Osmanska vojska se u potpunosti raspala i morala se povući iz Habsburške Monarhije.