Ahemenidska dinastija vladala je Perzijskim Carstvom (ponekad zvanim i Ahemenidskim) te je jedna od najvećih dinastija Starog Istoka, ako ne i najveća. Svoje zlatno doba doživjela je nakon 550. godine prije n. e., a na vlasti se očuvala tijekom sljedećih 220 godina. Svoje korijene dinastija je započela s mitskim vladarom Ahemenom po kojem je dobila i ime. Na važnosti dobivaju pod Kirom II. Velikim oko 550. prije n. e. koji pobjeđuju Astijaga te prestaje biti vazal Medije. Tada kreće sa svojim osvajanjima prema zapadu, ali i prema istoku. Sličnu politiku rapidnog širenja vodili su i Kirovi nasljednici, Kambiz II. te Darije I., od kojih je drugi i započeo ratove s Grčkom, koji bi se mogli nazvati početkom kraja ovog Carstva. Brojne reforme Darija I. pokazuju naprednost ove civilizacije, koja se danas često doživljava kao strana i istočna, a zato i nazadna. Nakon vojnih neuspjeha u sukobima s Grcima Carstvo, koje je naviklo na pobjede i nad puno snažnjim protivnicima, polako pada u tamno razdoblje. Ahemenidska država na kraju propada nakon dugogodišnjih kriza, uzrokovanih unutrašnjim i vanjskim čimbenicima. Sam kraj Carstva vezano je za jačanje Makedonije i helenizma. Propadajuće Carstvo bilo je prilika koju je iskoristio Aleksandar Makedonski, svrgnuvši posljednjeg Ahemenida oko 330. prije n. e. U radu će biti prikazan povijesni slijed vladara Ahemenidske dinastije uz poseban naglasak na značajnije. Za kraj se donosi i kratki dio vezan uz ahemenidsku religiju, zoroastrizam, kao i njihov vrlo snošljiv odnos prema ostalim religijama. U radu je korištena dostupna i relevantna literatura.