Školska fobija kompleksan je fenomen koji odlikuje izbjegavanje pohađanja škole, a može ostaviti brojne štetne posljedice na djetetov razvoj, kako u socijalnoj domeni, tako i u akademskoj domeni. Mnoga istraživanja pokazala su da je sa školskom fobijom povezan rizik za pojavu drugih mentalnih problema u odrasloj dobi te poteškoća u obrazovanju, zapošljavanju i interpersonalnim odnosima kasnije u životu. U podlozi školske fobije najčešće se navode različiti anksiozni i depresivni poremećaji djece i adolescenata, dok se u starijim istraživanjima kao uzrok najčešće navodio samo separacijski anksiozni poremećaj. Istraživanja su pokazala da na pojavu školske fobije utječu brojni faktori poput disfunkcionalnih obiteljskih odnosa, različitih uvjeta školskog okruženja i emocionalnih poteškoća djeteta. Školska se fobija pojavljuje se kod otprilike 5% školske djece. Tretman često uključuje rad s roditeljima djeteta te s nastavnicima i školskim djelatnicima. S obzirom na svoju efikasnost u liječenju anksioznih poremećaja, najčešće se primjenjuje kognitivno– bihevioralni terapijski pristup u liječenju školske fobije. S obzirom na navedenu široku lepezu uzroka i čimbenika, ova pojava nije dijagnoza sama za sebe, već je samo dio šire kliničke slike