Cilj je ovoga rada prikazati knjižničnu građu i usluge namijenjene osobama s teškoćama u čitanju i disleksijom u kontekstu njihova korištenja i prilagodbe, te načina na koje se iste mogu poboljšati i unaprijediti. Ova se skupina korisnika svakodnevno susreće s nizom prepreka i izazova, u društvenom, akademskom, ali i informacijskom okruženju, stoga se velika važnost treba pridavati pravovremenom dijagnosticiranju ovakvih stanja radi mogućnosti rada sa stručnjacima i razvijanja potrebnih vještina, kako bi se ublažile potencijalne poteškoće i posljedice u daljnjem obrazovanju i drugim aspektima života. Nužno je pojačano uvođenje građe lagane za čitanje u knjižničnu nabavnu politiku i sam knjižnični fond, kao i osvještavanje knjižničara o važnosti i potrebi nabavljanja takve građe, ali i nakladnika o potrebi izdavanja te vrste građe. Osim građe lagane za čitanje, knjižnica treba osiguravati tehnološke alate i pomagala onim korisnicima kojima je to potrebno. Neophodno je istaknuti važnost društvene osviještenosti i senzibiliziranja javnosti radi što većeg razumijevanja prema osobama koje se nose s teškoćama čitanja i disleksijom. Knjižnice također trebaju osiguravati stručna usavršavanja i obuku knjižničara za bolje poznavanje potreba korisnika s teškoćama čitanja, kao i načina ophođenja s tom skupinom korisnika. Od temeljne je važnosti uvidjeti na koji način knjižnice mogu osigurati kvalitetne knjižnične usluge, kako bi se osobama s teškoćama čitanja i disleksijom pomoglo u prevladavanju poteškoća čitanja i pisanja, smanjio osjećaj društvene isključenosti, te unaprijedio put ka osobnom uspjehu i ostvarivanju potencijala.