Cilj ovog rada je prikazati posljedice traume u djetinjstvu na kasniji socio-emocionalni razvoj. Trauma je pojava koja se sastoji od traumatskog iskustva i reakcije na traumatsko iskustvo. Traumatsko iskustvo djeluje na različita područja života kao što su; tjelesno zdravlje, socijalni odnosi, pamćenje, emocije i kognicija, a definira se kao izrazito negativno percipiran događaj koji narušava sposobnost pojedinca za uspješno suočavanje sa stresorima. Reakcija na traumatsko iskustvo je skup emocionalnih i tjelesnih odgovora koji se mogu razlikovati ovisno o vrsti traume, ali i samom pojedincu. U ovom radu, fokus je na doživljaju traume u djetinjstvu koja može uključivati zlostavljanje. Zlostavljanje je najčešći oblik traume koji se javlja u djetinjstvu zbog čega mu je posvećen velik broj istraživanja. Vrste zlostavljanja uključuju tjelesno, emocionalno i seksualno zlostavljanje te zanemarivanje. Istraživanja su pokazala da svi oblici zlostavljanja imaju negativne i kratkoročne i dugoročne posljedice na psihološku dobrobit i razvoj djeteta. Oblici traume koji ne uključuju zlostavljanje, a opisani su u ovom radu su medicinska trauma, trauma zbog visokokonfliktnog razvoda braka i trauma zbog smrti bliske osobe. Poznavanje oblika traume, rizičnih i zaštitnih činitelja te samih posljedica traume omogućava adekvatniju provedbu preventivnih programa i tretmana. Preventivni programi vezani za traumatske događaje najčešće se usmjeravaju na samo sprječavanje traume, no kada to nije moguće potrebni su tretmani koji će ovisiti o vrsti traume.