Muzeji kao institucija postoje odavno, ali njihova edukacijska uloga se javlja tek u 20. stoljeću. U prošlosti je muzej bio samo mjesto za odlaganje umjetnina. Učenje je važno kako bi se moglo spoznati društvo, ali i sami sebe te se zbog toga ono mora provoditi od rane dobi. Obrazovanje u muzeju bitno se razlikuje od onog tradicionalnog u smislu da ne pridaje toliko pažnju na rezultate, već na procese učenja kojima se dolazi do određenih rezultata. Posebna važnost stavlja se na iskustvo koje se dobiva prilikom posjeta ili učenja unutar muzeja. Muzeji su odavno prepoznati kao mjesta učenja i drugačijeg iskustva učenja. Javljaju se i novi oblici učenja koji uključuju digitalnu tehnologiju koja muzejima može pripomoći pri online interaktivnoj edukaciji i poboljšanju komunikacije s publikom. Također, muzej se usredotočava i na ljude treće životne dobi, na način što ih angažira kao volontere pri čemu dolazi do povezivanja ljudi i razmjena ideja kao i do međugeneracijskog učenja. U organizaciji edukacije u muzeju vrlo je važno kvalitetno prezentirati muzejsku zbirku te uzeti u obzir potrebe i interese posjetitelja. Neka istraživanja koja su predstavljena u ovome radu pokazuju kako učenici, studenti i učitelji imaju pozitivan stav prema muzejskoj edukaciji zato što im omogućuje brže usvajanje znanja i bolje razumijevanje različitih obrazovnih sadržaja.