Pamćenje je proces koji se sastoji od tri koraka, a to su usvajanja, zadržavanja i korištenja informacija. No, tijekom tog procesa može doći do distorzija zbog čega nastaju lažna sjećanja. Lažna sjećanja su sjećanja koja se ne poklapaju s doživljenim iskustvom. Istraživanja lažnih sjećanja imaju dugu povijest, a započinju Barttletovim istraživanjem 1932. godine. Tijekom godina razvijen je veliki broj paradigmi za ispitivanje i otkrivanje lažnog sjećanja. Paradigme se međusobno razlikuju prema vrsti lažnih sjećanja koje ispituju, kao i prema vrsti zadatka kojim se nastoji ispitati lažno sjećanje. Vodeće paradigme koje se koriste u istraživanjima su efekt dezinformacije, Deese-Roediger-McDermott paradigma te paradigma motrenja izvora. Na temelju velikog broja provedenih istraživanja razvijeno je nekoliko teorija kojima se nastoji objasniti nastanak lažnih sjećanja. U ovom radu će biti opisane neke od tih teorija, a to su teorija nejasnog traga, teorija shema te teorija motrenja izvora informacija. S obzirom da postoji veliki broj čimbenika koji mogu utjecati na nastanak lažnih sjećanja u ovom radu će biti opisano njih nekoliko, među kojima su raspoloženje, trajanje događaja, radno pamćenje te utjecaj upute. Važno je napomenuti, da lažna i stvarna sjećanja imaju mnogo sličnih karakteristika zbog čega ih je nekada teško razlikovati. U ovom radu će biti opisano nekoliko sličnosti između lažnog i stvarnog sjećanja.