U ovom će završnom radu biti riječ o djelu iz 19. stoljeća – Graničarima, prvom hrvatskom pučkom igrokazu dramatičara Josipa Freudenreicha. Došavši iz njemačkih krajeva, Freudenreichov djed odmah je započeo sa nastupanjem u tadašnjim njemačkim družinama. Nakon njega nastupaju Freudenreichovi roditelji, a na kraju i sam Josip, stoga nije neobična ta ljubav prema kazalištu, koja se već od samog djetinjstva rodila. Putujući i nastupajući po Europi, ubrzo je upoznao mnoga bogatstva, koje kazalište nudi. Hrvatskoj sceni 1857. donosi svoje prvo djelo i prvi hrvatski pučki igrokaz – Graničare. Za Graničare se kaže da je inačica bečkoga pučkoga igrokaza na hrvatskim prostorima. Iako je većina, uz njih se spominje i dramatičar Dimitrija Demeter, ostala oduševljena njegovim djelom, kritika je osporavala Freudenreichov rad. U njegovu djelu uočljivi su elementi, koji dokazuju da je zbilja riječ o prvom hrvatskom igrokazu, a kao najbitniji elementi svakako su jezik, komika te uvođenje važnih elemenata poput pjesme, veselja i plesa. Budući da je Freudenreich stvarao u razdoblju Bachova apsolutizma, kada je u svim ustanovama bio zabranjen hrvatski jezik, nikako ne čudi činjenica što je ovo djelo postalo, upravo zbog štokavštine u jeziku, glavnim djelom, koje su još dugi niz godina oponašali ostali književnici. Freudenreich je zahvaljujući ovom djelu uspio stvoriti odnos publike i scene, koji se ranije nije uspio ostvariti. Zaslužan je također i za stvaranje prvog profesionalnog glumišta, na kojemu je odgojen veliki broj glumaca.