U radu se obrađuje povijest, dizajniranje i izgradnja rimskih građevina građenih posebno za razonodu. Najprije se daje kratak uvod u temu, pritom i se određuje spektar istraživanja, te kratko daje opis kultura koje su utjecale na rimsku arhitekturu. U drugom se poglavlju po potpoglavljima dijele građevine za razonodu, opisuje se povijest rimskih igara, način kupanja u termama, te objašnjava njihovo porijeklo. Opisuju se vrste igara koje je jedan Rimljanin gledao u cirkusu ili amfiteatru te se pritom se dočarava slika društvenog života prosječnog Rimljanina; koliko je i što radio te ponajprije gdje se odmarao. Tako se opisuje uloga pojedine građevine u životu Rimljanina pučanina i Rimljanina aristokrata. U trećem poglavlju također su po potpoglavljima raspoređene građevine te je ukratko opisana povijest razvoja svake građevine; ondje se spominje kako je najstariji amfiteatar sagrađen u Pompejima, da su Rimljani preuzeli kulturu kazališta, ali su prilagodili i spektakl i građevinu svojim potrebama. Nadalje se objašnjava opći arhitektonski plan svake građevine; spominje se kako su mala privatna kupališta imala vrlo asimetričan plan, a da su impozatni primjerci carskih kupališta što više moguće težili savršenoj simetriji. Nakon toga spominje se način gradnje te materijali koji su upotrebljivani pri gradnji, objašnjava se upotreba rimskog betona, travertina i tufa te rimske opeke. U sljedećem se poglavlju ukratko opisuju najvažnije odrednice rimskih građevina razonode, a to su rimski beton, luk, svod te metalne spojnice. U petom se poglavlju daje zaključak istraživanja te na kraju navode izvori, literatura i slikovni materijali.