Švicarski psiholog Carl Gustav Jung (1875-1961) sa svojim bliskim suradnicima napisao je svoje posljednje djelo Čovjek i njegovi simboli. Djelo Čovjek i njegovi simboli napisano je s ciljem da bude pristupačnije široj javnosti, te kao sažetak brojnih glavnih zaključaka vezanih za znanstvena područja, tradicije i teme kojima se Jung bavio tijekom svojeg života. Svakako jedna od bitnijih tema u Jungovom opusu, a tako i u djelu Čovjek i njegovi simboli je proces individuacije. Jung je pojmom individuacije označavao glavni mehanizam psihičkog aparata pomoću kojeg pojedinac svoj život može živjeti autentično tako što svakodnevno samorealizira svoju bit. Ta bit se može izraziti i kao skriveni individualni potencijal pojedinca koji je presudan za kvalitetu života.Također, proces individuacije nije linearan proces kojim je Jung želio postaviti jedinstvenu metodu realizacije svih potencijalnosti, težnji i bogatstva individue. Proces individuacije je proces koji je za svaku individuu drugačiji, i koji za svoj cilj ima postizanje sklada različitog sadržaja svjesnog i nesvjesnog dijela psihe. Svjesno i nesvjesno funkcioniraju po različitim pravilima i njihov sadržaj je različit. Svijest koja je više okrenuta prema vanjskoj objektivnosti je u stalnom suživotu s nesvjesnim čije procese i arhetipski sadržaj možemo svijesno promatrati i integrirati samo posredstvom simbola. Jung je simbolima nazivao način i jezik kojim naše nesvijesno komunicira našoj svijesti. Oni su temeljni bitni sadržaj naših glavnih arhetipova sjene, anime i animusa i u konačnici jastva. Jastvo je za Junga centralni element svakog psihičkog aparata i podmet procesa individuacije svakog pojedinca.