Nakon završetka Drugog svjetskog rata osniva se druga Jugoslavija. Država kojom upravlja Narodna fronta, odnosno Komunistička partija Jugoslavije. Komunistička partija Jugoslavije svoje težnje u formiranju socijalističkog društva temeljila je na marksističkim i lenjinističkim učenjima, a uzor u gospodarskom smislu ogledao se u Sovjetskom Savezu. Izgradnja društva kao ravnopravnog i bez klasnih razlika, zatim industrijalizacija i razvoj planskog gospodarstva bile su glavne odrednice za komunističku vlast. Sredstva kojima su učvršćivali vlast često je bila represija i teror nad neistomišljenicima i neprijateljima režima. S tim su se problemima suočavale i sve vjerske organizacije unutar druge Jugoslavije. Vjerske organizacije su se najviše promatrale kao prijetnja režimu upravo zbog toga što se njihovo učenje i rad temelji na ideologiji koja nije u skladu s komunističkom. Ipak Katolička crkva se našla pred oštrijom represijom režima, nego ostale zajednice. Ključan razlog bio je u tome što je Katolička crkva vrsta internacionalne organizacije koja nije bila pod izravnim utjecajem državne vlasti te se samim time smatrala oporbom režima. Također i kada je riječ o poučavanju religijskih sadržaja vjerske organizacije su se susretale s raznim zabranama i spriječavanjima djelovanja od strane Komunističke partije Jugoslavije. Odgojno-obrazovni sustav vlasti su vidjele kao aparat pod njihovom kontrolom pomoću kojega će vrlo lako implementirati ideološko-političke ideje. Partija je svojim tijelima utjecala na planove i programe nastave, obrazovanje učitelja i nastavnika pa čak i za same materijale koji su služili kao pomoć u nastavi. S obzirom da je obrazovna politika služila u propagandne svrhe jasno je da u njoj nije bilo mjesta za vjerski nauk. Cilj stvaranja socijalističkog društva provodio se na svim poljima državnog utjecaja, a sredstva za postizanje toga cilja često se nisu birala. Djeca i mladi trebali su biti generacije koje će stvarati bolje društvo bez „neprijateljskih“ utjecaja iz prošlosti.