Tema ovoga diplomskog rada je tradicionalna i suvremena igra u učenju i poučavanju. Cilj ovog rada povezati je tradicionalnu igru sa suvremenom igrom te ukazati na promjenu u načinu igre suvremene djece. Radom se pokušalo istražiti i dobiti odgovor na pitanje može li se i u suvremenom društvu igrom poučavati. Obrazložena je i definirana igra kao i njezina povezanost s čovjekom i ulogom u oblikovanju njegove osobnosti od najranije dobi preko djetinjstva do razdoblja adolescencije. Rad polazi od znanstvenih teorija koje igru definiraju na nekoliko razina, od psihološke preko sociološke i pedagoške. Uspoređuju se tradicionalna igra sa suvremenim oblicima igre, obilježja obaju navedenih igara te njihov utjecaj i prednosti. Unutar teorijskog dijela rada obrazlaže se igra kao odgojno-obrazovni proces. Naglasak u odgojno-obrazovnom procesu pridaje se uključenosti odraslih osoba ovoj aktivnosti. U eksperimentalnom dijelu provedeno je istraživanje u kojem je sudjelovalo 179 učenika Osnovne škole Eugena Kumičića Slatina. Istraživanjem želi se potvrditi postoje li danas oblici tradicionalnih igara ili oni uopće više i ne postoje i nisu prisutni. Očekuje se da istraživanje potvrdi tranziciju od tradicionalnog k modernom uslijed pojave globalizacije te naglih prihvaćanja modernizacije. Praktičan doprinos ovoga istraživanja ogleda se u mogućnostima primjene ovih spoznaja u školama i ostalim odgojnim ustanovama u kojima se igra može implementirati u učenje i poučavanje. Djelatnici mogu na temelju rezultata formirati svoj način rada te uključiti igru u svoj rad.