Ivan Kozarac slavonski je čovjek, isto kao i glavni lik njegova romana Đuka Begović. Kozarac je za svoja kratka života i kratka opusa napisao djelo kojim je ostavio dubok trag u hrvatskoj književnosti, roman Đuka Begović. Taj roman, nastao je iz srca, iz života i ljubavi prema svome zavičaju te sadrži i autobiografske elemente jer je i Kozarac baš kao i glavni junak ovoga djela, Đuka, čvrsto vezan za svoju zemlju, običaje i rodni kraj. Roman Đuka Begović objavljen je 1911. godine kao cjelovito djelo, to je roman lika te se može nazvati svojevrsnom psihološkom studijom. Stoga će se ovaj rad i temeljiti na samoj analizi lika koju Maša Grdešić smatra važnijom i od same fabule romana. Karakterizacija Đuke Begovića i predstavljanje njega kao antijunaka provest će se u odnosima. Na početku kroz odnos s ocem, koji uvelike utječe na njegovo odgoj i čijeg se "begovstva" ne može riješiti ni kada ga žaračem ubija. Zatim u odnosu sa ženama koje gleda isključivo kao objekt, one su za njega samo zadovoljenje požude. Odnos s prirodom je onaj koji je za njega ključan jer je ispunjen samo u njoj, a konji su, kako sam kaže, možda jedini koje je on volio. Njegova je okolina za njega bezvrijedna, ne cijeni društvo ni vrijednosti toga vremena, kao ni crkvu, a u odnosu sa samim sobom postavlja si temeljna egzistencijalna pitanja. Sve to vodi do odgovora na pitanje tko je zapravo Đuka Begović i je li riječ o pravom modernom slavonskom junaku, prepunom strasti, nagona i animalnosti u sebi, koji niti u jednom odnosu nije ispunjen osim u odnosu s prirodom.