U radu se opisuje mocijska tvorba u hrvatskom jeziku. Na samom su početku postavljena neka teorijska stajališta preuzeta iz gramatika hrvatskog jezika. Prije svega, razjašnjena su značenja riječi, tj. terminologija: mocija, mocijska tvorba te mocijski parnjaci, uzimajući to kao polazne pojmove tijekom izrade ovoga rada. Također su u radu navedene definicije roda i spola s naglaskom na bitnost razjednačavanja njihova značenja. Sufiksalna tvorba, kao temeljni tvorbeni način kojim nastaju mocijski parnjaci, navedena je i opisana s posebnim osvrtom na sufikse koji sudjeluju u tvorbi muških, ali i u tvorbi ženskih imenica. Nakon toga govori se o temeljnim mocijskim sufiksima, ali i njihovim značenjima i to posebice pri semantičkoj analizi pojedine riječi. Poseban je naglasak u ovom radu stavljen na položaj imenica koje označavaju ženski spol u mocijskoj tvorbi, osvrćući se na obilježavanje muških i ženskih naziva za isto zanimanje te (ne)isticanje ženskog spola na javnim natpisima, oglasima i natječajima uz posebna objašnjenja zašto je tomu tako. Treba napomenuti da je imenica oblika u muškom rodu osnovna kada se ne stavlja naglasak na spol osobe pa tako i pri javnom oglašavanju, o čemu će se detaljnije govoriti u narednim poglavljima. Kao dva posebna potpoglavlja spomenuta su kolebanja između sufikasa -telj i -lac te njihove prednosti i nedostatci. U drugom je potpoglavlju petog poglavlja naglasak na imenicama kao što su pastor, mornar te tvorbi njihovih ženskih mocijskih parnjaka. Kako se i dalje u jeziku i svakodnevnom govoru često raspravlja i o nastavcima koji dolaze pri tvorbi ženskog profesijskog mocijskog parnjaka u odnosu na imenice koje završavaju na -(l)og, bit će poneka riječ i o tome. Pri pisanju zadnja dva potpoglavlja korišteni su i jezični savjetnici u tiskanom i mrežnom obliku da bi se uočila učestalost i prednost pojedinih oblika.