Transrodne osobe predstavljaju populaciju koja svojim rodnim identitetima i/ili izražavanjem nadilazi društveno uvjetovane rodne uloge i norme. One se zbog svoje rodne nenormativnosti suočavaju s visokom količinom diskriminacije, stigmatiziranja, predrasuda i rodno uvjetovanog nasilja u brojnim područjima svog života, pa tako i u području edukacije, zapošljavanja, stanovanja i zdravstvene skrbi. U prilog tome govore nalazi istraživanja koji pokazuju kako se većina transrodnih osoba susrelo barem s jednim slučajem stigmatizacije i diskriminacije na temelju svog rodnog identiteta. Također je utvrđeno kako one često imaju lošije fizičko i psihičko zdravlje od opće populacije. Iskustva nasilja uz direktan utjecaj na pogoršanje zdravlja mogu stvoriti i izrazito visoke količine stresa koje mogu imati pogubne učinke na zdravlje. Model koji pokušava opisati djelovanje stresa nad manjinskim skupinama naziva se model manjinskog stresa zbog toga što proučava stres kojeg doživljavaju stigmatizirane skupine. Procesi manjinskog stresa opisuju se na kontinuumu od objektivnih distalnih do subjektivnih proksimalnih stresora. Brojna istraživanja o zdravlju transrodnih osoba govore u prilog tom modelu, a pojava depresije, anksioznosti, razmišljanja i pokušaja samoubojstva, problemi kardiovaskularnog i imunološkog sustava samo su neki od zdravstvenih ishoda potencijalno uzrokovanih stresom. Unatoč tome postoje određeni zaštitni faktori poput socijalne podrške, integracije manjinskog identiteta i samoprihvaćanja koji mogu djelovati ublažavajuće na procese stresa te pomoći transrodnim osobama u suočavanju s diskriminirajućim društvom.