Od 858. pa do 928. godine pet rimskih papa poslalo je sedamnaest pisama u hrvatske krajeve. Neka su pisma poslana hrvatskim vladarima, neka biskupima ili narodu, a neka su poslana dalmatinskim svećenicima koji do Tomislavove vladavine nisu bili pod crkvenom jurisdikcijom Rima. Veliki broj pisama svjedoči o aktivnom zanimanju i uključenosti rimske kurije u crkvena i politička zbivanja u Hrvatskoj. Zbog opširnosti materijala, rad će se ograničiti samo na papinska pisma srednjovjekovnim hrvatskim vladarima. Najveći broj pisama poslao je papa Ivan VIII., koji je tijekom svog desetogodišnjeg pontifikata poslao pet pisama trojici hrvatski vladara. Domagoju je poslao dva pisma, Zdeslavu jedno te Branimiru dva, dok je papa Ivan X. poslao jedno pismo kralju Tomislavu. U ranom srednjem vijeku Hrvatska se nalazi na razmeđi Istoka i Zapada, u političkom te crkvenom smislu. Utjecaj Karolinga sve više slabi, dok se Bizant i Rim počinju zanimati za područje Balkanskoga poluotoka pokušavajući nametnuti svoju jurisdikciju novopokrštenim prostorima. Također u tom vremenu, zahvaljujući Konstantinovoj i Metodovoj misiji, dolazi i do pokrštavanja Slavena te do širenja slavenskog bogoslužja i glagoljice. Hrvatsku ne zaobilaze sve te promjene na europskoj političkoj sceni. Pisma odražavaju unutarnje probleme hrvatske države, ali i uključenost Hrvatske u europska politička i crkvena zbivanja. Osim toga, pismo pape Ivana VIII. knezu Branimiru u kojem govori kako je javno blagoslovio njega i njegovu vlast dokazuju kako Hrvatska u ranom srednjem vijeku nije samo primala utjecaje velikih europskih sila, nego se, zahvaljujući Branimirovoj umješnosti, uspjela afirmirati kao samostalan i relevantan faktor na europskoj političkoj sceni.