Temeljni je predmet ovoga rada istražiti sekundarne žanrove u romanima Marije Jurić Zagorke „Kći Lotrščaka“ i „Vitez slavonske ravni“. Pozornost je primarno usmjerena na istraživanje nabožnih sekundarnih žanrova uz odgovarajuće nabožne elemente, a potom i na istraživanje svjetovnih sekundarnih žanrova. Istraživanjem se želi odgovoriti na pitanja: koji se sekundarni žanrovi u romanima pojavljuju, koliko često i koja je funkcija njihova pojavljivanja. Osim toga, želi se odgovoriti i na pitanje ima li razlike u čestotnosti pojavljivanja nabožnih sekundarnih žanrova i nabožnih elemenata u Zagorkinom romanu napisanom prije 1930. godine (roman „Kći Lotrščaka“ pisan je 1921. i 1922. godine) i romanu napisanom nakon 1930. godine (roman „Vitez slavonske ravni“ napisan je 1937. godine), budući da se u literaturi navodi da Zagorka nakon 1930. godine vidljivo mijenja odnos prema religiji (gotovo da je i ne spominje u svojim romanima). Nakon provedene analize zaključuje se da su nabožni sekundarni žanrovi i nabožni elementi brojniji u romanu „Kći Lotrščaka“, a pojavljuju se u obliku: molitava, propovijedi, legendi o životima svetica, kritike svećenstva, opisa svetih mjesta, liturgijskih gesta itd.. U „Vitezu slavonske ravni“ nabožni sekundarni žanrovi pojavljuju se samo u obliku streljatih molitava i jednom primjeru propovijedi, a navode se i opisi crkve i franjevci koji imaju značajnu ulogu u romanu. Svjetovni sekundarni žanrovi koji se pojavljuju u romanima slični su budući da se u oba pojavljuju jednostavni oblici poput kletve, pisma, pjesama i poslovice, a osim toga romani se mogu sagledati i u kontekstu žanra romanse, odnosno povijesne romanse.