Dramska trilogija Zero sastoji se od triju tekstova napisanih u različitim vremenskim razmacima. Najstariji je Plaidoyer po pički, posljednji dio trilogije Zero. Ground Zero Aleksandra najmlađi je tekst i središnji dio trilogije, a Gola Europa prvi je tekst trilogije. Naknadnim postavljanjem triju tekstova u zajedničku trilogiju ostavlja se prostor za istraživanje opravdanosti zajedništva ovih tekstova na temelju njihovih formalnih i sadržajnih obilježja. Tekstovi imaju otvorenu formu te da nisu u skladu s klasičnom dramskom fabularnom strukturom. Zajednička obilježja tekstova proizlaze iz njihove strukture prostora koji je semantiziran prostornim odnosom likova, rekvizitima na sceni i videozidom koji tijekom sva tri teksta prikazuje iste slike. Zero 2 obilježen je izmjenom dvaju prostora čime se pojačava fiktivnost scenskog prostora, dok je u druga dva teksta trilogije naglasak na scenu stavljen približavanjem fiktivne i relane razine prostora. Sukcesivno nizanje scena može se naći u sva tri teksta, no prevlada simultanost. Ciklička koncepcija vremena vidljiva je u svim dijelovima trilogije. Likovi su u većini slučajeva imenovani na temelju svoje uloge ili zanimanja, a ne vlastitog imena (Predsjednik, Autor, Psihotik, Punker...). Autorski komentari omogućuju čitatelju uvid u psihička i emocionalna stanja lika triju drama. Samokomentarom likovi nude mnoštvo informacija o sebi, svojim željama, potrebama i stavovima. Zero 3 manjka navedene vrste karakterizacije u odnosu na prethodna dva dijela trilogije, no ima mnoštvo tuđih komentara koji su u sva tri teksta izrečena pred onim koje se komentira. Zaključci istraživanja upućuju na to da među analiziranim obilježjima tekstova postoji više sličnosti nego razlika te se opravdava pripadanost tekstova trilogiji.