| Abstract (english) | Adolescents can take different roles in cyber-violence, and one of the most common classifications recognises victims, perpetrators, perpetrators/victims and uninvolved individuals. These groups experience some common outcomes, but there are also psychological outcomes that are specific to a particular role. In the relevant literature, depressive symptoms and low self-esteem are found as common outcomes for both victims and perpetrators, while distress is related only to being a victim. Since perpetrators/victims display both types of roles in cyber-violence, they are assumed to be the group with the most negative outcomes, the group that per se experiences lower academic achievement. In the present research, youths with different roles in cyber-violence were compared regarding various psychological outcomes (depressive symptoms, stress, anxiety and self-esteem), hours spent on the Internet and academic achievement. In total, 1,176 participants were divided into groups of victims, perpetrators, perpetrators/victims and uninvolved individuals. Perpetrators/victims differed in all variables from uninvolved individuals and had more negative results, supporting the claim that they constitute the group with the most negative outcomes, followed by victims. Perpetrators only showed a higher level of stress and had lower grades than the uninvolved group, suggesting lower costs of committing cyber-violence than experiencing it. The results provide insights into psychological outcomes, suggesting that perpetrators/victims comprise the group that should be included in selective or even indicated prevention programmes focused on reducing involvement in cyberviolence and its known outcomes, especially depression, anxiety and stress. Indicated prevention programmes for perpetrators should probably be tailored differently, for example, by problematising the lack of guilt and promoting empathy for victims while reducing the positive outcomes of cyber-violence (e.g., gaining social status via violence). |
| Abstract (croatian) | Adolescenti mogu imati različite uloge u nasilju putem interneta, a najčešća podjela je na žrtve, nasilnike, nasilnike/ žrtve i pojedince neuključene u nasilje. Neke od posljedica za ove skupine su jednake, no postoje psihološke posljedice koje su specifične za pojedinu ulogu koju pojedinac ima u nasilju preko interneta. Relevantni nalazi pokazuju kako se depresivni simptomi i nisko samopoštovanje pojavljuju i kod žrtvi i kod nasilnika, dok se stres pojavljuje jedino kod žrtvi. Budući da skupina nasilnika/žrtvi iskazuje obje vrste uloga u nasilju preko interneta, pretpostavlja se kako je to skupina s najviše negativnih posljedica i najlošijim obrazovnim uspjehom. U ovom istraživanju, uspoređeni su adolescenti koji imaju različite uloge u nasilju preko interneta s obzirom na različite psihološke posljedice (depresivni simptomi, stres, anksioznost i samopoštovanje), sate provedene na internetu i obrazovni uspjeh. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 1,176 sudionika koji su podijeljeni u skupine žrtvi, nasilnika, nasilnika/ žrtvi i skupinu pojedinaca koji nisu uključeni u nasilje. Skupina nasilnika/žrtvi razlikuje se u svim mjerenim varijablama od skupine koja nije uključena u nasilje putem interneta i ima više negativnih posljedica, što je potvrda nalazima o tome kako ova skupina doživljava najviše negativnih posljedica, uz skupinu žrtvi. Nasilnici jedino pokazuju više razine stresa i imaju slabije ocjene nego skupina koja nije uključena u nasilje putem interneta, što upućuje na manje posljedice činjenja nego doživljavanja nasilja putem interneta. Dobiveni rezultati pružaju uvid u doživljene psihološke posljedice, ukazujući da su nasilnici/žrtve skupina koja bi trebala biti uključena u selektivne ili čak indicirane preventivne programe usmjerene na smanjivanje uključenosti u nasilje putem interneta, kao i posljedica, osobito depresivnosti, anksioznosti i stresa. Indicirani preventivni programi trebali bi biti prilagođeni ovoj skupini, na primjer raditi na nedostatku osjećaja krivnje i promicanju empatije za žrtve te smanjenju pozitivnih posljedica (npr. postizanje socijalnog statusa na temelju nasilja). |
