Diplomski rad Ženski subjekt u suvremenom hrvatskom pjesništvu sužava svoje dijakronijsko područje te analizira niz pjesama nastalih i objavljenih u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, propitujući tako subjekt s kojim suvremena otpočinje te nudeći tako mogućnost daljnjih analiza razvojnoga tijeka subjekta kroz suvremeno hrvatsko pjesništvo. S obzirom na manju recepcijsku te izdavačku pozornost za žensko pismo tada, pjesme su preuzete iz niza časopisa koji su izlazili te je analiziran podjednak broj onih pjesničkih imena koje su zabilježene u povijestima te one koje su s padom Nezavisne Države Hrvatske nestale s književne scene. U pokušaju da se obuhvate sve bitne tematsko-motivske preokupacije pjesnikinja tada, lirski je subjekt teksta prikazan u nizu instanci kako bi se što bolje dočaralo ono što se želi prikazati. Tako je subjekt često fluidan i prilagodljiv izrazu koji zagovara određene stavove ili oslikava određene situacije. Svoje lirsko Nad-Ja često podređuje funkciji prikazivanja objekta kojim je emotivno te strukturalno preokupiran. Lirsko je Ja istaknuto u želji za eksplicitnim kazivanjima odnosa Ja spram objekta te apelativnim stavovima prema recipijentu teksta. Prelascima u Ti, Ona ili Mi instancu, dobiva se na više perspektiva te mogućnosti zauzimanja kritičkoga stavova prema situacijama u kojim se subjekt našao. Po svim svojim karakteristikama te inovacijama koje donose tekstovi, što se subjekta tiče i bilo koje druge odrednice teksta, žensko pismo tada ni u čemu ne odudara od muškoga, uvijek izraženijega i vrijednosno primarnijega pjesništva.