Brojna lingvistička istraživanja pokazala su kako postoje razlike u govoru žena i muškaraca te kako postoje specifičnosti za svaki spol. U ovome se radu utvrđuju razlike između muškog i ženskog govora u hrvatskom političkom diskurzu. U prvome dijelu rada navode se teorijske misli o javnoj komunikaciji, njezinim obilježjima, specifičnostima te odlikama jezika karakterističnih za tu vrstu komunikacije. Zatim se govori o političkom diskurzu kao domeni javne komunikacije, obilježjima jezika političke komunikacije, ideologiji općenito te o rodnoj ravnopravnosti. U drugome dijelu, uz određene teorijske postavke, opisuju se i tumače konkretni primjeri muškog i ženskog govora u hrvatskom političkom diskurzu u posljednjih godinu dana u sredstvima javne poruke. Upravo se tim primjerima provjeravaju predrasude te stereotipno vjerovanje da su žene u svojim govorima sklone koristiti emotivnije izraze i djelovati na emocije, a da muškarci upotrebljavaju agresivniji, logičniji jezik koji isključuje emocije. Analiza i tumačenje primjera pokazali su kako postoje karakteristike političkog diskurza koje su specifičnije za žene, odnosno muškarce, te da su predrasude i stereotipi o drugom spolu još uvijek ukorijenjeni. Ipak, mnogi retorički elementi ne ovise o rodnoj pripadnosti, nego su općenito karakteristični za politički diskurz. To znači da navedene karakteristike ne trebamo shvaćati kao isključivo muške ili ženske jer ih pronalazimo i u govorima političara i u govorima političarki, samo je razlika u tome u kojoj ih mjeri upotrebljavaju žene, a u kojoj muškarci.