Totalitarizam je politički sustav u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke i jedne osobe koja ne prepoznaje granice svojih ovlasti. Totalitarna ideologija bavi se raznim antidemokratskim ideologijama koje služe različitim oblicima autoritarnih režima. Bitna sastavnica totalitarne ideologije je pronalaženje “žrtvenog jarca”; netko mora biti kriv za mizerno stanje u kojem se našlo društvo. U komunizmu je to buržoazija, u fašizmu svatko tko nije u vladajućoj stranci, u nacizmu su to Židovi i drugi nearijevski narodi. Razlozi nastanka totalitarizama su društveni, politički, materijalni, gospodarski te filozofski, duhovni i moralni. U ovom će radu, osim općenite definicije totalitarizama, biti razrađena tri „uspjela“ i najpoznatija modela totalitarizama: talijanski fašizam, njemački nacizam i sovjetski komunizam, te njihove sličnosti i razlike. Fašizam je bio politički pokret koji je vladao Italijom od 1922. do 1943. pod vodstvom Benita Mussolinija kojeg karakterizira autoritarizam, nacionalizam, militarizam, korporativizam, antikomunizam i antiliberalizam. Nacizam je ideologija Nacionalsocijelističke Njemačke radničke stranke. Nacizam je poseban oblik fašizma. Hitlerovim dolaskom na vlast prerastao je u vladajuću državnu političku doktrinu te, koristeći se praksom surova političkog i fizičkog nasilja, postao ideološkom i političkom pokretačkom osnovicom agresivne, imperijalističke politike. Komunizam je politička ideologija utemeljena na ukidanju privatnoga vlasništva i na uspostavi zajedničkoga vlasništva nad sredstvima za proizvodnju te politički pokret koji obuhvaća ukupnost komunističkih stranaka, organizacija i skupina u svijetu.