Ovaj se rad bavi problemsko-stvaralačkim pristupom u nastavi morfologije. U prvome dijelu rada objašnjavaju se pojmovi metodički sustav i metodički pristup. Nadalje, detaljno se objašnjava problemsko-stvaralački sustav u nastavi hrvatskoga jezika s posebnim osvrtom na njegovu pojavu, afirmaciju i značajke. Pojašnjava se uloga učitelja, koji planira nastavni proces i postaje njegovim moderatorom, uloga učenika, koji postaje nositelj nastavnog procesa te problemsko pitanje, koje pokreće istraživanje problema. U istome se dijelu rada prikazuju i razjašnjavaju oblici problemske nastave prema klasifikaciji Stjepka Težaka. Teorijski dio obuhvaća i prikaz morfoloških sadržaja nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj i srednjoj školi (gimnaziji) s osvrtom na njihov udio u planu i programu. Kako bi se teorijske odrednice provjerile u praksi, provedeno je istraživanje o primjeni problemsko-stvaralačkoga pristupa u nastavi morfologije u osnovnim i srednjim školama iz Osijeka, Čepina, Čačinaca, Županje, Valpova i Vukovara. Trideset i šest nastavnika hrvatskoga jezika ispunjavalo je anketu koja se odnosila na čestotnost i način primjene problemsko-stvaralačkoga pristupa, čestotnost primjene oblika problemske nastave prema Težakovoj klasifikaciji, aktivnost učenika te prednosti i nedostatke problemsko-stvaralačkoga pristupa u praksi. Rezultati su pokazali da najviše ispitanika ponekad primjenjuje problemsko-stvaralački pristup te da ga najviše njih ponekad kombinira s drugim pristupima. Najviše je ispitanih nastavnika procijenilo da su učenici na nastavnome satu morfologije na kojemu se primjenjuje problemsko-stvaralački pristup ponekad aktivni i aktivni. Što se tiče oblika problemske nastave, ispitanici najviše primjenjuju oblike promatranje gramatičkih činjenica i rješavanje gramatičkih zadaća. Najviše ispitanih nastavnika kao prednost je istaknulo aktivnu ulogu učenika, dok se nedostatci tiču nedostatka vremena za provedbu problemsko-stvaralačkoga pristupa ili količine vremena koju treba utrošiti na pripremu nastavnoga sata.