Cilj ovoga rada je ispitati kvalitetu nastave, odnosno učestalost primjene različitih metoda učenja i poučavanja u osnovnoj (razredna i predmetna nastava) i srednjoj školi. Rezultati istraživanja su pokazali da ispitani učitelji razredne nastave učestalije primjenjuju kreativne metode učenja i poučavanja (oluja ideja, umne mape, igra i simulacija, smijeh i humor te glazba) nego učitelji predmetne nastave i nastavnika srednje škole, što daje jedno bogatstvo u nastavi, ali i privid da je njihova nastava, unatoč visokim samoprocjenama,kvalitetnija, odnosno metodički i didaktički pluralna. To potkrepljuju nalazi vezani za nedovoljnu zastupljenost suvremenih pristupa nastavi vezanih za učenje učenja, suradničko učenje, iskustveno učenje, integrativno i tematsko učenje, problemsko poučavanje, programirano poučavanje, projektnu nastavu, istraživačku nastavu, nastavu izvan učionice, kompjutorsku nastavu i Internet, učenički seminar i učeničku prezentaciju. Odnosno, nema značajnih razlika u navedenim pristupima u odnosu na učitelje razredne i predmetne nastave, unatoč činjenici da su učitelji razredne nastave homogenija skupina. Sve to govori o nužnosti unapređivanja i razvoja nastavnih strategija, metoda i postupaka u nastavi s posebnim naglaskom na aktivno učenje te kontinuirano vrednovanje i samovrednovanje. Kako bi se što više različitih metoda koristilo u nastavi, potrebno je da učitelji/nastavnici ne zaborave na svoj profesionalni razvitak.