Publicistički funkcionalni stil standardnoga hrvatskog jezika stil je javnoga priopćavanja koji se ostvaruje i u pisanome i u govornome obliku. Standardni jezik prilagođen novinama dio je upravo publicističkoga funkcionalnoga stila u kojemu se često mogu naći stilske figure metonimija, metafora, hiperbola, eufemizam, kontrast itd. te frazemi. Leksik, koji je najpromjenjiviji dio hrvatskog standardnog jezika, u ovome je stilu iznimno sklon stranim utjecajima koji pak, nerijetko standardnome jeziku u hrvatskim novinama više štete nego pomažu. Leksik ovoga stila tako karakteriziraju internacionalizmi, posuđenice iz engleskoga jezika, tuđice, prilagođenice, prevedenice i sl. Jačanjem globalizacije i engleskoga jezika, posebno posljednjih nekoliko godina, hrvatske su riječi u neprestanom sukobu s onima preuzetim iz engleskoga jezika (anglizmima). Leksik je u hrvatskim novinama preplavljen tuđicama i stranim rečeničnim konstrukcijama na koje je suvremena norma posebno osjetljiva. Budući da su novinari ti koji se svakodnevno tim stilom služe te oni čiji je rad svakodnevno izložen javnosti, trebali bi voditi računa o poštivanju standardnojezične norme. U slučajevima kad je stranu riječ moguće zamijeniti nekom hrvatskom riječju ili kada potreba za stranom riječi ili rečeničnom konstrukcijom nije prijeka, trebala bi se uvrstiti hrvatska riječ. No, publicistički stil trpi velike individualne slobode novinara koji se ne osjećaju dužnima poštovati pravila leksičke norme što se može smatrati i jednom od mana ovoga stila.