Komizam je vezan uz fiziološku potrebu za smijanjem pa kažemo da nam je smijeh urođen. Zadatak je završnoga rada duboko zaviriti u problematiku smiješnoga te spoznati kako smiješno nastaje u jeziku. Smiješno je sve što izaziva smijeh, a pojavljuje se u konkretnim životnim situacijama, a komično je ostvarenje smiješnoga u dimenziji umjetničkoga doživljaja. Humorom u jeziku smatra se ono što jezik stvara. Filozofijsko je shvaćanje jezične igre šire od polja humora u jeziku. Pod pojmom jezičnih igara shvaćaju se četiri vrste, a zajedničko im je obilježje odnos između izraza i sadržaja. Oslanjajući se na ranija tumačenja humora, humor u jeziku dijeli se na humor količine, humor nespojivosti, humor neočekivanosti, humor istinitosti, humor nadmoćnosti, humor pritiska i humor besmislenoga u jeziku. Svaka se vrsta humora u jeziku određuje prema elementu koji stvara smiješno. Frazeologizam je spoj riječi koji ne nastaje u priopćajnom procesu, nego se upotrebljava u gotovu vidu. Frazeološke igre dijele se na semantičke, strukturno-semantičke i formalnogramatičke, a defrazeologizacijom frazema može nastati jedanaest tipova aforizama. Frazeološke su igre česti uzrok nesporazuma i, po nekim mišljenjima, rušitelji normalne funkcije jezika, ali humor u jeziku ne bi ni postojao bez igre između izraza i sadržaja. Građa koja se opisuje prikupljena je u radijskoj emisiji „Globotomija“ HR II. program.