Cilj je rada opisati i kritički valorizirati primjenu metode citatne analize u vrednovanju fonda visokoškolske knjižnice te predstaviti i analizirati rezultate istraživanja provedenog tom metodom na zbirci građe iz informacijskih znanosti u Knjižnici Filozofskoga fakulteta u Osijeku. Na temelju brojnih studija, provedenih prvenstveno u stranim visokoškolskim knjižnicama, pokazalo se da je metoda citatne analize, unatoč prepoznatim nedostacima koji su joj inherentni kao i svakoj pojedinoj metodi, valjana metoda za prikupljanje pokazatelja o stvarnom korištenju (knjižničnim) informacijskim izvorima. Provedenim se istraživanjem željelo ispitati praksu citiranja nastavnika i studenata, utvrditi obilježja građe kojom su se koristili pri izradi svojih radova i saznati u kojoj je mjeri korištena građa dostupna u njihovoj matičnoj knjižnici. Za provedeno je istraživanje, čija je namjera, pored ostalog, bila i testirati metodu citatne analize u kontekstu vrednovanja knjižničnog fonda, odabran uzorak publikacija koji su činili svi diplomski radovi studenata i svi radovi nastavnika na Odsjeku za informacijske znanosti (monografije, članci, disertacije), a koji su objavljeni tijekom 2010. godine. Analizom dobivenih podataka, među ostalim, utvrđeno je da su se studenti u svojim radovima obuhvaćenim ovim istraživanjem više služili elektroničkim, a nastavnici tiskanim izvorima. Nadalje, pokazalo se da su se autori analiziranih radova najčešće koristili serijskim i monografskim publikacijama, iako kod studentske populacije najznačajniji dio korištenih izvora otpada na mrežnu građu poput prezentacija i tekstova na komercijalnim i edukativnim mrežnim stranicama. Što se pak tiče dostupnosti građe, dobiveni podaci pokazuju da su autori u svojoj matičnoj knjižnici mogli pristupiti značajnom broju serijskih publikacija (60%) te znatno manjem broju monografskih publikacija (oko 25%). Kako bi se ograničenja navedene kvantitativne metode svela na najmanju moguću mjeru te kako bi se dobili što pouzdaniji pokazatelji o obrascima citiranja i korištenja informacijskih izvora (i knjižnice) u određenom znanstvenom području (u ovom slučaju informacijskih i komunikacijskih znanosti), ali i kako bi se mogli identificirati i pratiti trendovi informacijskog ponašanja autora analiziranih radova (nastavnika i studenata), potrebno je istraživanja ovog tipa provoditi redovito kroz duži niz godina i nadopuniti ih kvalitativnom studijom.