This paper deals with the issue of dialect continuum, which is a range of dialects spoken in some geographical area that are only slightly different between neighbouring areas. A dialect is not superior to another one, and certain dialects are considered languages mostly because of historical, political, and geographical reasons. We cannot discuss dialect continuum without mentioning the cumulative, Levenshtein, geographic, and phonological distances. Those are “tools” used to study and explore dialect. Lines marking the boundaries between two regions which differ with respect to some linguistic feature are called isoglosses, and they can cause a number of problems because they are not always “perfect”, they do not always coincide. Certain political and cultural factors created boundaries between different varieties of a dialect because a shared language is seen as something very important in the shared culture and economy, and a distinct language is important in demarcation one state of another. Some of the most important dialect continua in Europe are the Western Romance, the West Germanic, and the North Slavic dialect continuum. Also the 27 Dutch dialects that lie on a straight line are a good example of how a dialect continuum looks like. With Levenshtein distances the linguistic distance between all these dialects is calculated. Another interesting, and very good example of dialect continuum is the dialect continuum of Ancient Greek that looks like this: West Greek  Boeotian  Thessalian ( Lesbian  Ionic ,A.-Cypr.) where the two neighbouring ones share common linguistic features.

Ovaj završni rad bavi se pitanjima o narječnom kontinuitetu, a to je niz narječja koji se govore na nekom zamljopisnom području, a samo malo su drugačiji od narječja susjednih područja. Narječje nije superiorno u odnosu na neko drugo narječje, a određena narječja smatraju se jezicima ponajviše zbog povijesnih, političkih i zemljopisnih razloga. Ne možemo razgovarati o narječnom kontinuitetu, a da ne spomenemo kumulativnu, Levnshtein, zamljopisnu i fonološku udaljenost. To su "alati" koji se koriste za proučavanje i istraživanje narječja. Linije koje obilježavaju granicu između dviju regija koje se međusobno razlikuju s obzirom na neke jezične značajke se nazivaju izoglose i one mogu uzrokovati niz problema jer nisu uvije "savršene", tj. ne podudaraju se uvijek. Određeni politički i kulturni čimbenici stvorili su granice između različitih vrsta narječja, jer zajednički jezik se smatrao kao nešto vrlo važno u zajedničkoj kulturi i gospodarstvu, a različiti jezik je prema tome važan u odvajanu jedne državi od druge. Neki od najvažnijih narječnih kontinuiteta u Europi su zapadnoromanski, zapadnogermanski i slavenski narječni kontinuitet. 27 nizozemskih narječja koji se nalaze na ravnoj liniji također su dobar primjer kako narječni kontinuitet treba izgledati. Uz pomoć Levenshtein udaljenosti se izračuna jezična udaljednost između tih narječja. Još jedan zanimljiv i vrlo dobar primjer narječnog kontinuiteta je narječni kontinuitet stare Grčke koji izgleda ovako: Zapadnogrčki  Beocijanski  Tesalijski ( Lesbijanski A.-Cipr.)  Jonski , gdje svaka dva susjedna dijele zajedničke značajke.