U radu se razlaže i analizira književni opus pjesnika Luke Paljetka i utvrđuju se glavne značajke njegovih dječjih pjesama po kojima pjesniku pripada čelno mjesto u suvremenom hrvatskom dječjem pjesništvu. Najviše se pozornosti pridaje njegovoj prvoj zbirci Miševi i mačke naglavačke, često smatranom i „zaglavnim kamenom hrvatskog dječjeg pjesništva.“ (Hranjec, 2004: 215) Na temelju te zbirke utvrđuje se Paljetkova poetika koju primjenjuje i u drugim, kasnije objavljenim, zbirkama. U navedenoj najvažnijoj zbirci, pjesnik antropomorfizira glavne likove i koristi postupke stalnih iznevjeravanja očekivanog završetka radnje koje sažima rečenicom „i tako nije bilo ništa.“ Na taj način pjesnik dekonstruira tradiciju i na neki način parodira i sam tradicionalni pjesnički izraz. U daljnjim zbirkama koristi iste motive i animalne likove kao u zbirci Miševi i mačke naglavačke, no donosi novost u smislu da uvodi novu dimenziju intertekstualnosti u pjesmama u kojima spominje i poznate likove iz dječje književnosti. Također, poigrava se tematikom tako da za glavni motiv pjesme uvodi potpuno nekonvencionalne i svakodnevne predmete kao što su hanzaplast, metla ili kanta za smeće. Razigranošću govora, posebnom vrstom humora ostvarenom brojnim žargonizmima i neologizmima, augmentativima i deminutivima, spontanošću u razvijanju govora, vedrim i duhovitim stihovima te jezičnom igrom pjesnik Luko Paljetak uvrstio se među najvažnije dječje suvremene pjesnike koji su obilježili 20. stoljeće.