Na početku rada definira se pseudonim, govori se o njegovoj povijesti te o tipovima pseudonima. Pseudonim je izmišljeno ili iskrivljeno ime kojim autor potpisuje sva ili neka od svojih djela. Početak pisanja pod pseudonimom veže se uz Molièrea kao i mnoge francuske pisce poslije njega, poput Voltairea, Zole, Markiza de Sadea itd. Uporaba pseudonima kasnije se proširila i na ostale kontinente. Neki od razloga zbog kojih su se pisci odlučivali za pisanje pod pseudonimom odnose se na piščevu skromnost, strah od posljedica ili sram. U svim sredinama i vremenima postoje društveno i politički nepoćudni pisci kojima je pseudonim jedina mogućnost da participiraju u javnom i kulturnom životu, a da se pritom ne izlažu represijama. Postoji pet tipova pseudonima: oni kojima je osnovna zadaća prikriti pravi identitet nositelja; oni koji pomažu izgradnji piščeva lažnog identiteta, a popraćeni su izmišljenim biografijama i portretima svojih nositelja; pseudonimi čija je primarna funkcija otkrivanje piščeve ličnosti; pseudonimi kojima se pisci služe da bi se razlikovali od svojih istoimenjaka te oni koji se oblikuju prema zakonitostima estetičke igre, a odnose se na kriptonime, anagrame i slično. U nastavku rada donose se propisi o postupanju s pseudonimima prema članku 96 Pravilnika i priručnika za izradu abecednih kataloga Eve Verone. Usporedno su obrađeni primjeri pseudonima iz kataloga Knjižnice Fiozofskog fakulteta u Osijeku. Postupak oblikovanja imena fizičkih osoba za potrebe kataloga i drugih knjižničnih popisa važan je dio knjižničarskog posla, propisan posebnim odredbama kataložnih pravilnika. Pravilnik i priručnik za izradu abecednih kataloga ime upotrebljava kao zajednički izraz za sve sastavne dijelove kojima se neka fizička osoba identificira, tj. ime obuhvaća osobno ime, prezime, pseudonim, nadimak itd. Pri odabiru jedinstvene odrednice, katalogizator mora voditi računa o primjerenosti kataloga korisniku, općoj uporabi i, posebno kod osobnih imena, o usklađenosti s pravilima zemlje koje je osoba građanin.