Cilj je ovog završnog rada analiza kratkih priča Pad kuće Usher, William Wilson i Ligeja Edgara Allana Poea s naglaskom na elemente fantastike i gotike. U razdoblju romantizma dolazi do proširenja čitalačke publike i šireg obrazovanja što mijenja dotadašnji ukus u književnosti; povjerenje u zdrav razum izgubljeno je, a načela prave spoznaje postaju intuicija, mašta i um. Teži se egzotici i prostornom i vremenskom relativizmu, ali i univerzalizmu. Unutar epohe romantizma razvija se fantastična književnost u kojoj prepoznajemo romantičarsku sklonost prema “bijegu od stvarnosti“ u svijet mašte. Fantastično počiva na sumnji, kolebanju, neizvjesnosti čitatelja i lika koji se mogu odlučiti i za dva moguća objašnjenja toga događaja: za racionalno (kojime se stupa u žanr čudnoga) ili za nadnaravno objašnjenje (kojime se stupa u žanr čudesnoga). U djelima postoje i određena obilježja u strukturi koja su karakteristična za fantastičnu književnost; prvo obilježje upotreba je figurativnog govora, odnosno retoričkih figura, drugo je obilježje pripovjedač koji kaže “ja“, a treće se odnosi na način postizanja završnog efekta. Tematika fantastičnoga dijeli se u dvije skupine: “ja-teme“ koje se tiču strukturiranja odnosa između čovjeka i svijeta, odnosno izdvojenosti čovjeka od svijeta, i “ti-teme“ koje se tiču odnosa čovjeka i njegove želje, odnosno njegovih nesvjesnih nagona. Gotička književnost vrsta je književnosti koju karakteriziraju djela ispunjena osjećajima straha, napetosti, jeze, mračnih zapleta i tajanstvenih događaja čija se radnja zasniva na srednjovjekovnim motivima. “Gotski“ je “roman“ izravno utjecao na pojavu i razvoj novele u američkoj književnosti, a njezine je teorijske nacrte zabilježio i u svojim djelima provodio Edgar Allan Poe. Primjenom elemenata fantastike i gotike na kratke priče potvrđeno je da su one primjeri tipičnih Poeovih “priča strave i užasa“ koje pripadaju žanru čudnoga fantastične književnosti.