Ovaj rad kratki je prikaz najznačajnije vojne operacije, odnosno bitke u periodu završetka Drugog svjetskog rata na području bivše Jugoslavije. Tema je iznimno zanimljiva, ne samo zbog značaja Srijemske bojišnice za okončanje Drugog svjetskog rata, njezine dugotrajnosti i surovosti ili utjecaja na političke događaje i demografiju poratne bivše Jugoslavije, nego prvenstveno jer je potpuno nepravdano zapostavljena u hrvatskoj historiografiji. U krajnjoj liniji moguće je povući mnoge usporednice između događanja u Srijemu u jesen, zimu i proljeće 1944./1945. godine sa događanjima u jesen 1991. godine. Rad započinje općim tezama o samoj Srijemskoj bojišnici iz povijesnih i vojnoteorijskih izvora, nastavlja se smještanjem Srijemske bojišnice u kontekst istovremenih zbivanja u Europi te smještanjem same bojišnice u zemljopisni kontekst, koji je u krajnjoj liniji i najznačajniji čimbenik uspostave ove bojišnice. Nadalje obrađuje oblik i silnice same bojišnice, dugotrajne operacije koje su dovele do kulminacije obrane provođenjem njemačkog protuudara u sječnju 1945. godine i kulminacije napadača u travnju 1945. godine, koja je rezultirala probojem bojišnice, odnosno njezinim urušavanjem i dezintegracijom. Sama bojišnica je uspostavljena od strane njemačke vojske u cilju osiguranja odstupnice (mostobran) za Grupu armija „E“ i osiguranje njezinog spajanja sa Grupom armija „Jug“. Bojišnica je probijena odnosno rasformirana u onome trenutku koji je odgovarao Crvenoj armiji, odnosno kada je postala bitka u dubokoj pozadini prodiranja Crvene armije, dok je za političko i vojno rukovodstvo bivše Jugoslavije bila od primarnog značaja. Najzačajnije uporište branitelja je bio grad Vukovar, dok su štićeni ciljevi bili želježnička čvorišta u Vinkovcima, Slavonskom Brodu i Brčkom, te cestovna u Osijeku i Brčkom.