Adolescencija je značajno razdoblje u ljudskom biološkom i psihosocijalnom razvoju. Adolescenti se bore s mnogim zadatcima koji uključuju formiranje identiteta, formuliranje ciljeva te odmak od ovisnosti o roditeljima i okretanje k vršnjacima, a suočeni su i sa snažnim emocionalnim promjenama. U svim tim procesima, adolescenti se ponekad izgube i razviju poremećaje u ponašanju koji u posljednje vrijeme zaokupljaju sve veću pozornost u socijalno-pedagoškoj praksi. Poremećaji u ponašanju dijele se na eksternalizirane i internalizirane. Eksternalizirani poremećaji u ponašanju odnose se na nedovoljnu samokontrolu koju mladi tijekom života nisu uspjeli razviti, a uključuju markiranje, krađe, svađe, tučnjave, laganje. Anksioznost, depresija, povučenost i suicidalne misli su internalizirani poremećaji u ponašanju, a odnose se na štetna ponašanja usmjerena prema sebi samima. Odgojno-obrazovni stručnjaci bi trebali prepoznati prve znakove tih poremećaja kako bi na vrijeme mogli pomoći i uputiti mlade stručnjacima. Ovim istraživanjem željela su se ispitati internalizirana rizična ponašanja adolescenata s obzirom na dob, spol, školski uspjeh te na njihovu povezanost s odnosima u obitelji, odnosima s vršnjacima, odnosima prema školi, kvalitetom života i ostalim rizičnim ponašanjima. Rezultati su pokazali kako su djevojke sklonije depresivnim stanjima, dok su mladići skloniji rizičnim ponašanjima. Mlađi učenici su optimističniji od starijih učenika. Također, istraživanje je pokazalo kako su internalizirani rizični stilovi ponašanja u značajnoj povezanosti sa odnosima u obitelji, prema školi, odnosom s vršnjacima. Suicidalnost je također vrlo visoko povezana sa samoiskazanom depresijom i rizičnim ponašanjima (uzimanjem antidepresiva, kockanjem, krađom, nanošenjem tjelesnih ozljeda, uništavanjem imovine).