U radu se na temelju istraživanja govora naselja Vladislavci analizira njihov mjesni govor. U uvodnom se dijelu donosi kratak povijesni pregled razvoja naselja od prve polovice 19. stoljeća do suvremenosti. Nadalje slijede osnovni zemljopisni podaci o smještaju samog naselja unutar Republike Hrvatske, odnosno istočne Slavonije. Glavni dio rada podijeljen je na tri dijela i podrobnije se bavi smještanjem vladislavačkoga govora u dijalektološki atlas Hrvatske, zatim fonološko-fonetičkom, morfološkom, sintaktičkom i leksičkom analizom toga govora. Nakon toga slijedi zaključak te popis priloga, korištenih izvora i literature. Govor Vladislavaca po svojim osobinama pripada govorima slavonskog dijalekta, odnosno govoru slavonske Podravine. Budući da su Vladislavci do kraja Drugog svjetskog rata bili selo naseljeno isključivo mađarskim stanovništvom, upravo je mađarski jezik uvelike utjecao na njegove pojedine osobine. Iz tog je razloga vladislavački govor specifičan po svom naglasku koji odudara od naglaska slavonskih govora. I na ostalim razinama jezičnog opisa (morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj) može se prepoznati isprepletenost dvaju jezika, što govor Vladislavaca čini specifičnim i jedinstvenim. Posebno je zanimljiva leksička razina koja obiluje brojnim turcizmima, hungarizmima te germanizmima. Dubljim proučavanjem ona nam također uvelike kazuje o načinu života i običajima ljudi, čuvajući na taj način tradiciju prenoseći ju s koljena na koljeno. Radu su priloženi transkribirani razgovori s izvornim govornicima, shematske podjele govora odnosno dijalekata, zemljopisne i dijalektološke karte te tablice.