Bitka za Monte Cassino svoje početke veže uz konferenciju u Casablanci. Tom konferencijom odlučeno je gdje će se nastaviti ratovati nakon afričke kampanje, a dogovoreno je da se napad izvrši na Siciliju odakle će se napredovati prema Italiji. Saveznici su u kratkom roku, zahvaljujući dobro organiziranoj operaciji „Husky“, ostvarili pobjedu na Siciliji, a potom su se iskrcali na talijansko tlo i počeli organizirane akcije prema sjeveru. Napadi na tlu bili su organizirani u tri smjera od kojih je američka V. armija napala u Salernu, britanska VIII. armija u Tarantu i Montgomery s manjom vojskom kroz sredinu poluotoka. Relativno brzo Saveznici su napredovali i u listopadu 1943. godine došli su do Napulja i Foggije. Napulj je bio bitan zbog luke, a Foggia zbog aerodroma pa su daljnji planovi napada bili organizirani koristeći ta dva važna grada. Konačno, Saveznici su došli pred Gustavovu liniju koju je njemački feldmaršal Kesselring organizirao vojskom koja je uspješno pobjegla sa Sicilije i koja je bila predviđena za obranu Italije. Organizirana je linija s ključnom točkom Monte Cassinom. Ta planina gospodarila je dolinom kojom su Saveznici trebali napredovati prema Rimu. Saveznički napadi počeli su u siječnju 1944. godine i trajali su do svibnja 1944. godine. Napadi su bili organizirani u četiri ofenzive u pet mjeseci borbe, a slijedila ih je amfibijska operacija neprijatelju iza leđa gdje su se Saveznici iskrcali kod Anzija, a to su iskoristili tek u četvrtoj ofenzivi. Gustavova linija srušena je 18. svibnja 1944. godine i Saveznicima je bio otvoren put prema Rimu.