Kriza društva i svih njegovih civilizacijskih tekovina do današnjih dana ozbiljno je zaprijetila kako društvu u cjelini, tako i svakoj pojedinoj osobi. Nalazeći se pred ključnim ispitom odlučnosti, volje i napose odgovornosti, dužnost je svake osobe u svojoj profesiji očuvati vlastiti nacionalni identitet te želju za boljitkom i napretkom u svakom segmentu ljudskog društva. Na taj je način svoju dužnost obavio i hrvatski realist Josip Kozarac koji je bio svjedokom i glasnogovornikom jednog nesretnog i mračnog doba hrvatske povijesti u kojem se hrvatski prostor našao u političkoj podređenosti i raljama stranaca. Utkavši u svoja književna ostvarenja tada aktualne društvene probleme poput eksploatacije sela i šuma, Kozarac je vrijedan promatrač i kritičar zatečenih problema. Svojim romanom Mrtvi kapitali gotovo proročanski najavljuje nove probleme nesložnog hrvatskog naroda koji je silom prilika raseljen sa stoljetnih ognjišta, s gotovo uništenim gospodarstvom, besperspektivnom ekonomijom i koji polako, ali sigurno, ponovno zapada u ralje stranaca. Zbog upornog višegodišnjeg zapostavljanja najbitnijih društvenih pitanja, a često dajući važnost onim marginalnim, s navedenim i mnoštvom drugih problema obični se čovjek, kroz različite sfere života, susreće gotovo svakodnevno. Kako bi se riješili problemi malog čovjeka, ali istodobno i oni regionalnog i državnog značaja, potrebno je, više nego ikad, ujedinjenje političkih struktura na svim razinama te rad na boljitku i poboljšanju gospodarsko-ekonomskih prilika u zemlji. Priliku za, prije svega regionalnim napretkom, Hrvatska je dobila učlanjenjem u Europsku uniju, čije potencijalne resurse i investicijske fondove na odgovarajući način tek treba iskoristiti i uložiti u popravljanje gospodarske i ekonomske moći Hrvatske.