Ivan Kozarac slavonski je književnik rođen u Vinkovcima 1885. godine. Kratkotrajni književni rad koji je prekinula njegova smrt 1910. godine započeo je pišući pjesme, da bi se kasnije prebacio na prozu gdje se ostvario kao književnik. U svojim pripovijetkama i romanu Đuka Begović pisao je o Slavoniji, ponajviše o moralnom i gospodarskom propadanju koje ju je pogodilo za vrijeme njegova života. Pisao je o Slavoncima koji su skrenuli s pravog puta te su upravo oni ponajviše zaslužni za takvo stanje u Slavoniji. Slavonci u njegovim djelima odmaknuli su se od morala koji je bio društveno prihvaćen te su gonjeni svojom krvlju postali rasipnici, neradnici, pijanci, preljubnici. Ovaj rad nastoji prikazati lik Slavonca koji se provlači kroz Kozarčev opus, nastoji približiti čitateljstvu lik Slavonca koji je prikazan u Kozarčevim djelima, analizirajući različite segmente njegova života: ljubavne odnose, obiteljski život, društveni život, odnos prema zemlji i radu, te odnos prema religiji.